петак, 28. мај 2010.

BRUCE LEE


Biografija

Rođen je u San Francisku a odrastao u Hong Kongu. Brus Li je najviše zapamćen po tome što je popularizovao kineske borilačke veštine u zapadnom svetu. Njegovi filmovi producirani u Hong Kongu i Holivudu su podigli tradicionalni honkonški borilački film na novi nivo popularnosti i ugleda.

Jedno od njegovih najvećih dostignuća proističe iz zalaganja za oslobađanje borilačkih veština od krutosti i ograničenja koje pripadanje određenom stilu pretpostavlja. On sam je koristio elemente uzete iz različitih borilačkih veština i koristio ih u svom jedinstvenom načinu borbe. Ovaj pristup je bio prvi korak u stvaranju današnjih mešanih borilačkih veština (Mixed martial arts).

Brus Li je počeo da izučava borilačke veštine u ranim tinejdžerskim godinama (14), pod učiteljem Jip Manom (Yip man). Na ovaj korak ga je navela tuča u kojoj je prošao neslavno. 1959. godine Brus se potukao sa sinom pripadnika čuvene bande Trijada. Zabrinut za sinovljevu bezbednost otac ga je poslao u Ameriku. Brus je tamo završio srednju školu i dobio diplomu tehničke škole Edison. Zatim je upisao filozofiju na Univerzitetu Vašington, gde je upoznao buduću ženu Lindu sa kojom je imao dvoje dece, Šenon (Shannon) i Brendona (Brandon).


Pristup borilačkim veštinama

Brus je smatrao da pripadanje određenom stilu borilačkih veština ograničava, kako samog pojedinca tako i borilačke veštine uopšte. Polazeći od toga da je telo svakog pojedinca drugačije (neko je mršav, neko krupan, drugi pak visok, a neko nizak...) smatrao je da je nelogično da se nekoliko pojedinaca različite telesne građe bavi borilačkim veštinama u okviru istog stila, vežbajući iste tehnike ustanovljene odavno. Jer kako je sam istakao - ako svi usavršavamo isti stil, kome onda taj stil zapravo odgovara? Brus je shodno različitosti pojedinaca po pitanju telesnih osobina zastupao stav da svako treba da stvori sopstveni stil koji bi mu najviše odgovarao u smislu iskorišćavanja prednosti sopstvene, jedinstvene građe, koristeći pri tom elemente iz raznih stilova. Pripadanje određenom stilu je smatrao pogubnim i za svet borilačkih veština kao celinu, jer to stvara ograničenja i nepotrebna rivalstva ostavljajući svet borilačkih veština u stagnaciji zbog toga što oni koji se bave borilačkim veštinama iznova usavršavaju vekovima stare tehnike verujući u prednost svog stila nad ostalim, ostajući zatvoreni u granicama određenog sistema bez prilike za preispitivanje i napredak.

Shodno ovim shvatanjima Brus je razvio sopstveni stil, takozvani - stil bez stila, koji je u praksi predstavljao upravo to - način borbe (a i mišljenja, sasvim sigurno) oslobođen svih ograničenja. Ovaj metod borbe čije razvijanje je započeo po dolasku u SAD 1959. nazvao je Džun Fan Gung Fu (Jun Fan Gung Fu). Džun Fan je Brusovo kantonsko ime tako da Džun Fan Gung Fu znači Brusov Gung Fu. Sastojao se uglavnom od Vin Čuna (Wing Chun) uz elemente boksa i mačevanja. Brusov prvi učenik bio je džudista Džesi Glover (Jesse Glover), koji je kasnije postao njegov prvi asistent - instruktor. Svoju prvu školu borilačkih veština po imenu Li Džun Fan Gung Fu Institut (Lee Jun Fan Gung Fu Institute) otvorio je u Sijetlu. Pošto se preselio u Kaliforniju otvorio je školu u Oklandu (Oakland).

Vremenom Džun fan Gung Fu prerastao je u Džit Kun Do, što znači Put presrećuće pesnice.

Fizička priprema



Brus je smatrao da veliki broj onih koji se bave borilačkim veštinama nije obraćao dovoljno pažnje na fizičku spremu. Takođe je smatrao da se suviše vremena posvećuje razvijanju veštine, a premalo pripremi pojedinca za borbu. Bio je zainteresovan za razvijanje što veće brzine i moći bez dobijanja krupnih mišića, i prema tom cilju je usmeravao svoj program vežbi sa tegovima. Stalno je eksperimentisao, često menjajući elemente svog treninga, i zbog ove činjenice ne postoji precizno određen Brus Lijev metod treninga koji bi svi oni zainteresovani mogli da koriste.

U početku(1965) Li je koristio jednostavan program koji su mu preporučili dva prijatelja koji su se bavili bodibildingom. On se sastojao od osnovnih, višezglobnih vežbi poput benč presa, čučnjeva i olimpijskog dizanja.

Brus je obraćao posebnu pažnju na razvijanje trbušnih mišića, koje je smatrao za jednu od najbitnijih mišićnih grupa za borca. Li je smatrao da bukvalno svaki pokret zahteva određen stepen rada trbušnih mišića. Ono što je možda još važnije je to da trbušnjaci služe kao štit za rebra i vitalne organe.

Kardio-vaskularne vežbe su takođe bile stalan deo Brus Lijevog treninga - one su bile značajan činilac u održavanju njegove telesne masti na rekordno niskom nivou od 1,4% (poređenja radi, osobe čiji su nivoi telesnih masti oko 4% ili niži imaju tela koja se smatraju izuzetno definisanim).

Ishrana

Brus Li je osim treningu bio veoma posvećen i svojoj ishrani. Po dolasku u SAD, Brus se zainteresovao za zdravu hranu i trudio se da unosi samo ono što će koristiti njegovom telu. Zbog ovoga je na primer, veoma retko jeo peciva jer ona u odnosu na neke druge vrste hrane sadrže previše praznih kalorija (sadrže uglavnom proste ugljene hidrate). Nekoliko puta na dan, uzimao je visokoproteinsko piće napravljeno od mleka u prahu, ledene vode, jaja, ljuski od jaja, banana, biljnog ulja, brašna od kikirikija i čokoladnog sladoleda. Takođe je pio sopstvene sokove sastavljene od povrća i voća, jabuka, celera, šargarepe spremljenih u blenderu.

Brus je povremeno jeo meso i jeo velike količine voća i povrća. U kasnijim godinama postao je znalac o vitaminima i svaki dan je određivao sebi tačnu količinu vitamina A, B, C, D, E.

Нема коментара:

Постави коментар